puppet show

diši

sa tom nekom teškom veličinom u sebi.

15.02.2007. u 00:01 • 4 Komentara • Print • #

guz moui, da... ti.

kad chemo opet na zhestice,.. sve one po nashem redoslijedu...?

pa da raspletemo o banalnosti svijeta, o nepotrebnoj zloći, o miru koji donosi ljubav...

ti me slušaš, ti me čuješ i ti me razumiješ i to te u mojim očima čini većim nego što se inače činiš.. a velik si. mrgo... velik.

opet ćeš mi se onako nakesiti i sramežljivo se povući na visokoj barskoj stolici ionako premaloj za tebe.

ipak, nesmijemo predaleko otići... znaš gdje bi stigli... znaš da bi jedno drugome bili dovoljni i znaš da bi nas vrhunac slobode donio do pucanja tjeskobe a onda bi se našli u vakuumu osjetila i praznini uma.
već smo puno puta pogledali u taj svijet kroz prozorčiće pa se elgantno okrenuli i nazdravili još jednom pa se odšetali u ovostrano prostranstvo... samo ignorirajući ono čega smo svijesni, što nam je uvijek na pameti ali rijetko pri jeziku, jer peklo bi i žarilo i palilo, a to ne želimo..

znaš mene.. piromanku... liječenu. anonimnu... samokontroliranu. aha.

ajde samo budi tu i čekaj samnom... ova nam je simbioza baš fina, što nam drugo treba.. strpi se, ima vremena za sve.

tko me uostalom poučio tao te chingu? odnosno, definirao mi u mislima sve ono što sam znala da jest ali nisam znala što. sada eto ima naziv.

i ne... ti nisi shrek... barem, ne moraš biti.

mijenjaj svoju auru, mijenjaj svoja mišljenja iz dana u dan, mijenjaj ljude oko sebe iz dana u dan, zamijeni ih okrutno bešćutno i sasvim samouvjereno, pa vidi bez koga veneš, pa vidi tko je na kraju krajeva čuvar ključića jedne od tvojih mašinerija... uvijek se sve može iznova osvojiti. tako i oni.

fasciniraj
improviziraj
reagiraj

što još čekaš? ili nemaš potrebe za takvim osjećajima... ima tu i loših strana....

13.02.2007. u 00:00 • 7 Komentara • Print • #

ovaj svijet, sumanut je.

znaš da je tako.
ako ništa drugo složit ćeš se samnom.
koliko god ti mene uvjeravaš da me voliš, ja trebam još. uvijek...
neznam zašto. oprosti (možda...) zbog toga..
trebaš me... i to je u redu, jer volim te.
čuvat ću te dok mogu, nismo se slučajno pronašle.

Pitam se da li vide praznine oko mene kada izazoveš neravnotežu svojim nedostatkom.

sve što je važno je da jesi i postojiš, i dok tebe bude ja ću biti tu...
nakon tebe, neznam što ću. (vidjet ćemo tko će prvi otegnuti papke)

ma sve je to sex droga i rock'n'roll...

razlike su toliko neznatne kad se volimo kao ogledala.
sasvim neopisivo.
ili možda ne.

You've all got your heads up your assholes because love is. It just is and nothing you can say can make it go away because it is the point of why we are here, it is the highest point and once you are up there, looking down on everyone else, you're there forever. Because if you move, right, you fall. You fall.

ajde ...ovoga... samo nedaj da padnemo. moze? koliko god ja tupim da ćemo pasti, samo nastavi vjerovati za obje... znam da hoćeš, ali nikad se nezna.

_obraćam ti se, a ti ovdije nećeš ni zaviriti.. ni neznaš da ovo postoji.. no i to je u redu.

11.02.2007. u 22:11 • 4 Komentara • Print • #

pa da vam docaram ili stovec...

imam jos blogova, nisam ih dugo apdeitala, zapostavljeni su zadnjih par mjeseci.. ovdje cu mozda nastaviti sa tim blogerskim izrazavanjima mojih osobnosti...
na starim blogovima ce da se vrte stari postovi.. imbecilniji i oni mudriji i oni neopisivi i oni vrlo opisivi i ostali koje sam ostavila..

pomisljah na brisanje svih ali mi se ne cini u redu. trenutno.

bom.. ako neznate sto je puppet show, to je lutkarska prestava...
marionetta je lutka na kocima...
stitch je lik iz jednog poluistoimenog crtanog filma, ali i u prijevodu šav.

magicne 4 litre... to je onih 4 litre krvi koje mozes skupljati iz svojih vena i zila da bi lazirao svoju smrt.

sve su to ideje i pojmovi u koje sam strastveno zaljubljena.

toliko.

pitanja?
(postam kad stignem i kad nesto izleti, vrijedno postanja, vlastitom procijenom)

Ja baš neznam kako će ovaj blog izgledati, nemam pojma.. svi blogovi dosada su mi bili definirani, baš poput mene, a ovaj sada nimalo nije... kao što ni ja nisam, već mjesecima.. odkad su ostali krenuli u zaborav. ...sasvim čudan osjećaj...

10.02.2007. u 19:58 • 2 Komentara • Print • #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

puppet show

diši

guz moui, da... ti.

ovaj svijet, sumanut je.

pa da vam docaram ili stovec...

Opis bloga

Linkovi

...o meni se svašta misli...

imperativi